str:  

Stručni časopis za ambalažnu i grafičku industriju – Ambalaža; godina VIII, broj 4, prosinac 2003; Izdavač: Tectus -Zagreb

Razgovor, objavljen u časopisu Ambalaža

Prof. dr. sc. Vilko Žiljak

Prof. dr. Vilko Žiljak, redoviti profesor i voditelj Katedre za tiskarski slog i računarsku tehniku Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održao je dva zapažena predavanja na Međunarodnom simpoziju "Ofsetni tisak". Sudjelovanje na simpoziju u ulozi predavača i stručnog konzultanta, trideset godina bavljenja kompjutorskom grafikom te brojne aktivnosti kojima značajno doprinosi razvoju grafičke struke u Hrvatskoj bile su povod razgovoru s gospodinom Žiljkom.

*Gospodine Žiljak, kakvi su Vaši dojmovi s nedavno održanog simpozija?
Na simpoziju su okupljeni inžinjeri sa svjetskih instituta koji su iznjeli rezultate trenutnog stanja svojih stručnih i straživačkih projekata iz područja tiskarstva. Želja, da je naglasak simpozija ofsetni tisak nije u potpunosti ostvarena što smatram da nije za kritiku: Širina grafičkih tema je omogućila svima nama da povežemo problematiku današnjeg tikarstva pa da diskusije otvore goruča pitanja od školovanja, uvođenja auomatizcije, povezivanje tiskarskih sustava u cjelovit pogon, prisustvo hibridnih tehnologija, softverska rješenja u dizajnu ambalaže te značaj digitalne tehnike u grafičkoj industriji. Ovaj simpozij je okupio strane stručnjake na zavidnoj visini sadržaja iz tiskarstva pa je na neki način ponudio pogled u svijet aktualnih pravaca istraživanja u grafičkoj tehnologiji.

*Oba Vaša predavanja ticala su se XML tehnologije. Koliko je XML značajan za budući razvoj grafičke struke?
U tiskarstvo ulazi automatizacija povezivanja svih procesa proizvonje. Upravljanje i analiza rezultata provodi se u "realnom vremenu". Tiskarstvo, zbog toga, prvi puta u povijsti uvađa baze podataka kao osnovu komunikacije među ljudima, strojevima i proizvodnim procesima. Desilo se 1996. godine, da u isto vrijme kreću transformacije informacijskih sustava preko nove tehnologije pod imenom "eXtensible Markup Language" i organizirana standardizacija grafičke proizvodnje od strane svih proizvođača opreme. Računala su postala dovoljno snažna da zadovolje protok grafičkog sadržaja i da digitalna tehnika konkurira svim prijašnjim načinima tiskarske ntehnologije. Istovremeno su u prije pet-šest godina (naglašavam, zbog karakteristika računala u tom trenutku) počeli pokreti digitalne integracije i standarizacije u proizvodnji grafičkog proizvoda pod nazivima: CIP3, CIP4, JDF, MIS .... Novi softver, koji je stvoren prije šest godina, a vodimo ga pod zvučnim imenom XML tehnologija, zatvara potrebnu okolinu pretvorbe stare i nove tiskare. Prihvatimo jednostavno da je struktura data, da postoje baze metoda i tehničkih rješenja pa se moramo okrenuti novom dobu tiskarstva. Mi smo sretni što smo svjedoci i sudionici najveće transformacije grafičke industrije od vremena Gutenberga prije 550 godina.

*Koliko događaji poput simpozija mogu utjecati na razvoj struke?
Okupljanje međunarudne stručne misli nužno je za utvrđivanje našeg položaja u svijetu tiskartva. To je podstrek za potrebom dogradnje sadržaja naših predavanja studentima i đacima. Upraviteljima tiskara to je mjesto gdje su saznali koliko su ili u zaostatku ili prerano u budućnosti. Potrebna su nam mjesta gdje na glas čuje istina o tiskarskoj struci, gje svi imaju pravo polemizirati o razvoju grafičke industrije, gdje su prisutni inžinjeri sa iskustvom koje je teško vratiti u studentske klupe. I mi nastavnici imamo poligon da im kažemo gdje smo, što smo novo pripremili, pa da smo i mi duboko u JDF-u, XML-u i CIP4 pokretu.


*Smatrate li da su predavanjima obuhvaćena sva područja ofsetnog tiska?
Dominantni tisak danšnjice je ofset. Nisu bila sva područja obuhvaćena jer u ofsetu imamo jak razvoj novih rješenja u svim poglavljima: nove boje, novi matrijali, nova tehnička rješenja te integracija sa drugim tiskarskim tehnologijama unutar iste tiskarske linije. Bila su prisutna specifična područja dovoljno da simpozij ne bude prespecijalistički što bi smanilo interes grafičara koje ipak zanima cjelovita tiskarska proizvodnja. Za posebna pitanja kao naprimjer odnosi boje i papira u ofsetu dobro bi bilo organizirati skupove ali moramo biti svjesni da će se u tom slučaju okupiti samo desetak inžinjera jer smo mi ipak mala zemlja.

*Činjenica je da se grafička industrija neprestano mijenja i razvija. Koliko hrvatska grafička industrija prati trendove?
Mi smo preblizu Evropi i nijhovim institutima tiskarstva da bi se moglo postaviti pitanje neinformiranosti iz prve "žive ruke". Čak bih rekao da smo toliko napred da se povremno nađemo u situaciji eksperimentalnog poligona za nove tehnologije.

*Prilikom animiranja sudionika iz Hrvatske uoči simpozija, moglo se čuti odgovore "to nama ne treba", "što uopće ima novoga" i slično. Kako biste Vi to komentirali?
Ako su bile takove diskusije one govore samo to da ste krive ljude pitali, koji bi željeli da sve stane, da rade samo za sebe te da oni imaju svoje dobavlječe iz bijelog svijeta. Ne zaboravimo da je za većinu ljudi najteži posao - učenje. Otvaranje trgovine i proizvodnje za svjetsko tržište slomit će sve koji nisu u nervozi uvođenja novih tehnologija. Moramo se pojaviti sa svjetski konkurentnim cijenama pa i na domaćem tržištu. Svaka nova informaija o tiskarskim patentima je doprinos i upozorenje kako, kamo i gdje se treba pregrupirati.

*Obilježili ste trideset godina bavljenja kompjutorskom grafikom. Kako je to izgledalo na počecima?
Grafika, ctanje, slikanje posegnuli su za novim metodama pa je i prije trideset godina bilo normalno raditi ove teme pomoću računala. Mi, na ovim područjima, smo prvi u eksperimentiranju i rasadnik smo svjetskog znanja. Mnogi mladi odlaze iz Hrvatske jer mi imamo valjda kvalitetnu sivu masu. Svi traže nove idejea to je svojstvno mladima. U Hrvatskoj je organiziran pokret "nove tendencije" prije više od trideset godina. Tu se našla i "kompjuterska umjetnost" koja je obišla svijet. Bio sam na mnogim svjtskim događanjima suvremne umjetnosti tog vremena. Grafika, slika ili neka druga vizualizacija nastaje iz glave pa je posve svejedno da li je realizirana rukom, nogom ili kompjuterom. Ja imam potrebu da se vizualiziraju apstraktni matematički sutavi u likovnom miljeu. Kompjuter mi pomaže da se dođe do tog specifičnog rezultata.

*U Hrvatskoj ste bili pionir u tri znanstvene grane koje se oslanjaju na računarsku znanost te o tome objavili prve knjige na hrvatskome jeziku. Recite nam nešto više o tome.
Imao sam sreću da su me dotakla pitanja kao naprimjer: računarska simulaija, digitalna grafika i digitalno tiskarstvo, dizajn i tisak zaštitnićenih dokumenata, digitalna kartografija. U tim područjima sam osmislio metode i postupke rješavanja velikih projekata do kraja izvedbe. Moram priznati da mi je u svemu najviše pomogla ljubav pema matmatici i tehnici. Na kraju mog studija fizike počelo je vrijeme kompjuterizacije. Prve tečaj sam pohađao još 1969. g. i do sada apsolvirao desetak programskih jezika. Računala su potka svih mojih rješenja. Moja prva knjiga "Modeliranje i simuliranje" je bila udžbenik na Elektrotehničkom fakultetu i dok još nisam prešao na Sveučilište. Moji studenti imaju dovoljno aktualnog matrijala. Danas su to tekstovi dostupni Internetom, dakle, svima, na svakom mjestu i u svako vrijeme.

*Sudjelovali ste na brojnim istraživačkim projektima. Koliko su iskoristivi podaci i znanje koji proizlaze iz takvih projekata?
Zadovoljstvo je da se rezultati istraživanja spoje sa projktima i realizacijama koje se cijene i primjenjuju. Gotovo sve što sam objavio kao istraživački ili znanstveni projkt je u dijelu ili cjelini našlo primjenjenu. Mogao bih priznati da je u mnogim slučajevima prvo bio projekt, realizacija a potom znanstveni izvještaj. Jedan od meni jajintrigantnijih projekta bio je digitalizacija državog zemljovida. Zadatak: od sedmerobojnog spot otiska izraditi fotolite - orginale kako bi se ponovio tisak. Iako se radi o tisuću realiziranih listova, posve novoj metodi, još nisam objavio niti matematički niti grafički sustav. Ima jak razlog da se pričeka s objavljivanjem. Za svaki slučaj, sve je napisano.

*Član ste ekspertnih timova iz različitih znanstvenih i stručnih područja, a u Vašoj je biografiji navedeno impresivnih 330 naslova, iz čega proizlazi da značajno unapređujete stručni dio grafičke struke. U kojem se smjeru struka razvija i kakva je njezina budućnost?

Računala su duboko u svim područjima ljudske kreativnosti. Tiskarstvo je potpomagano informatikom postepeno, bez većih skokova, dovoljno da nove generacije sa poštovanjem unesu napredak u tiskaru. Moji radovi obuhvaćaju sve faze razvoja tiskarstva u proteklih 30 godina. I sada se istražuje budućnost tiskarskih tehnika, organizacije proizvodnje i obrazovni programi koji bi osposobili studente za buduće situacije u grafičkoj industriji. O sadašnjoti znamo sve ali potreba da se doživi "sutra" je ono što tjera na aktivnost, publiciranje, široko uspoređivanje sa drugim tehnologijama, putovanja i polemike sa mladim ljudima. Sada je najznačajnije integrirati procese i upravljanje u tiskarstvu općenito. Tiskarstvo ima sjajnu budućnost ali tiskarstvo će drugačije izgledati. Kao što se olovni slog povukao tako će se povući dobre i uspješne tehnike koje nisu fleksibilne na digitalno, računarsko upravljanje. Pa i boje, i tinte i materijali, i tiskovne forme dobivaju internu elektroničko magnetsku komponentu. Time se omogućuje na nov, drugačiji način upravljanje penetracijom boje, nanošnje pigmenta, upravljanje kvalitetom otiska. Paralelno se digitlna tehnika uvukla u strojeve na dva načina. Prvi, sve promjene rada i podešavanja u tiskarskom stroju upravljaju se računalom klasičnom automatizacijom samih strojeva. Drugo, podaci iz realnog rada tiska se snimaju a poslužit će za korekciju tiska, informiranje servisera, informiranje upravitelja i poslovnog tima, planiranja proizvodnje te dugoročno analiziranje uspješnosti tiskare.


*Jeste li zadovoljni mogućnostima koje Grafički fakultet u Zagrebu pruža svojim studentima?

Grafički fakultet ima modernu koncepciju. Potrebno je ojačati "e-learning" to jest učenje i preuzimanje daleko većeg znaja putm Internta. Ta organizacija zahtjeva drugačiji način predavanja i kontakta sa studentima. Bio sam prije deset dana u Ateni na kongresu koji se je bavio samo pitanjem metoda učenja u grafičkoj struci. Pitanje samih računala je zvršeno i kod nas i u svijetu. Studenti imaju i računala i Internet. Potrebno je razviti dostupnost do ciljanih naslova, selektirati sadržaje tiskarskih tema za svki pojedini kolegij te na nov način odrediti komunikaciju studenta, asistenta i profesora. U tom "elektroničkom učenju" stvaraju se mreže kolanja znanja od instituta koji izučavaju tikarstvo, laboratorija koji razvijaju nove tiskarske thnologije, samih tiskarskih pogona i obrazovnih institucija. Potrebu za učenjem i postavljanje osnove za viokom motiviranošću izučavanja tiskartva može se samo ako smo mi nastvnici malo ispred objavljenih informacija. Međutim, moja kritika na tiskarske kuće je poznata. Rješavanje konkretnih problema u proizvodnji ne povjerava se fakultetu dovoljno. Premalo uključuju, informiraju i konzultiraju znanstveno razvojni potencijal fakulteta. A to je jedini način da se usaglasi struka, praksa i obrazovanje.

*Približava se Drupa 2004. Možete li predvidjeti kojim će novostima ona biti obilježena?

Vioka automatizacija posebno u novinskoj proizvodnji koja je uvjek bila inperativ razvoja tiskarstva. Tu se spajaju digitalne thnike upravljanja, digitalne tehnike tiska i standardizacija na nov način kako se definira konzorcijem CIP3/CIP4. Naglašena je uloga infomatičke tehnologije u povezivanju svih naslova proizvodnje. Počinje konačno vrijeme integracije pod njenim punim značenjem. Biti će ponuđna mnoga softverska rješenja upravljanja i planiranja proizvodnje budući da signale sa novih tiskarskih strojeva možemo digitalno tretirati. Strah od Interneta i digitalnog tiska je nepotreban a DRUPA će pokazati kako su ta dva naslova samo u službi jakih pozitivnih pomaka i promjena u tiskarstvu.

*Možete li izdvojiti neke teme koje trenutna strujanja u grafičkoj industriji nameću kao zanimljive za buduće simpozije?

U budućnosti, najzanimljivija tema gragičke industrije je postpress. Tu nema skokovitih događaja ali se otvaraju teška pitanja za tiskare, dizajnere i informatičare. Digitalna tehnika je uspješno pokrila tipografiju, reprofotografiju a sada i tisak. Ambalaža, "nešto na kraju", dolazi u digitalizaciju tek kada se stabiliziraju Prepress i Press. U Postpressu je raznolikost rješenja, postupaka, metoda, tehnika i tehnologija daleko veća nego u ostalim grafičkim procesima a zato i zanimljivija. Nadalje, ne može se organizirati razgovor o Postpressu ako se ne diskutiraju tisak i grafička piprema koji su zbog toga sami po sebi unutra. Standardizacija u Postpressu je mnogo puta veći problem za uvođenje JDF-a, CIP4 i XML tehnologije nego u drugim fazama izrade grafičkog proizvoda. To bih predložio kao široku i intigantnu temu slijedećeg simpozija.

Prof. Dr. Sc.Vilko Žiljak
9. studenoga 2003.