Prikazivanje specifičnih hrvatskih znakova u PostScriptu

Tajana Koren, Nikolina Stanić Loknar, Maja Rudolf

Sažetak

Programiranjem kroz PostScript često se izvode takva programska rješenja koja u sebi sadrže fontove, piktograme ili neke druge znakove stvarane unutar programa za izradu fontova. Za takvo programiranje potrebno je izmijeniti način kodiranja i stvoriti dodatne podatke odnnosno datoteke fontova sa drugačijim ekstenzijama te nove fontove dodati u mapu iz koje PostScript povlaći fontove. Problemi s kojima smo se susreli tijekom takvog programiranja nastaju kod specifičnih znakova hrvatske abecede. Iako tijekom stvaranja i generiranja fontova takve znakove smještamo na za njih propisane UNICODE pozicije oni se pregledavanjem PostScript programa kroz neki od interpretera ne prikazuju. Nadalje, problemi se javljaju za pojedine slovne znakove ovisno o računalu i sistemu kojega koristi, odnosno na nekim računalima pojedini slovni znakovi se pokazuju drugačije ili se uopče ne prikazuju iako je način kodiranja jednak. U ovom radu pokazati ćemo na koji način smo došli do rješenja i prikazivanja specifičnih hrvatskih znakova u PostScriptu.

Ključne riječi: UNICODE, PostScript, Specifični hrvatski znakovi

Prilikom kreiranja rukopisnog fonta ili modificiranjem nekog od postojećih fontova npr. u Fontographeru, za svako slovo abecede, pa tako i specifične hrvatske znakove postoji točno određena pozicija. Unatoč smještanja znakova na određene pozicije postoji problem njihovog prikazivanja u određenim programima. U ovom članku pozabavili smo se problemom prikazivanja naših znakova (ŠĐČĆŽ) prilikom programiranja u PostScriptu. Kada je font kreiran u Fontographeru potrebno ga je generirati u .ttf (true type font) format, koji je dalje prepoznatljiv sistemu kada se doda u datoteku fontova u sistemu. No taj format ne prepoznaje PostScript koji fontove koji se u njemu pozivaju povlaći iz svoje datoteke fontova. Ti su fontovi 'zapakirani' u drugom formatu – PFB (Printer Font Binary). Prilikom generiranja fontova u Fontographeru pored true type-a moguće je odabrati i postscript type 1 i type 3. No niti jednim od ta dva formata nakon kopiranja fontova u postscriptovu mapu fontova nećemo dobiti naše specifične znakove. Slika 1 pokazuje upravo rezultat ispisa za ŠĐŽĆČšđžćč.

10 400 moveto
/VT findfont 50 scalefont setfont (šđžćčŠĐĆČŽ) show

10 320 moveto
/VT3 findfont 50 scalefont setfont (šđžćčŠĐĆČŽ) show

Za dobivanje valjanih .pfb formata poslužili smo se programom za konverziju .ttf formata u .afm i .pfb formate. Instalacijom programa na windows platformu te zatim modificiranjem true type fontova kroz command prompt dobili smo odgovarajuće .pfb formate.

Njih je sada potrebno dodati u mapu fontova Postscripta, no potrebno je modificirati i dokument fontmap.gs, koja se također nalazi unutar datoteke gs (Ghost Script), preglednika za postscript. U tom dokumentu potrebno je dodati fontove koje želimo koristiti (slika 2).

U tome dokumentu smo za svaki od fontova koje želimo koristiti dali svoje ime, koje ćemo kasnije pozvati u PostScriptu. No niti u ovom trenutku još uvijek se ne prikazuju specifični hrvatski znakovi. Problem je u kodiranju. Naime, windows platforme koriste svoje kodiranje, stoga će program napisan u PostScriptu svejedno biti krivo interpretiran. Dokument u kojem želimo prikazati karakteristična slova hrvatske abecede potrebno je prekodirati. Taj smo dio posla obavili u dreamveaweru, programu koji se uglavnom koristi za editiranje web stranica. No upravo taj program ima mogućnost mijenjaja kodiranja. Odabrali smo ISO8859-2 ili Latin 2 kodiranje, kako bismo dobili željeni prikaz. Radi se o ISO kodiranju za Latinske jezike, no i druge jezike koji ne pripadaju latinskim jezicima. Pored hrvatskog, slovenskog i ostalih srodnih latiničnih jezika, taj sustav kodiranja prikazala bi se karakteristični znakovi i nekih Ugro-finskih jezika poput Mađarskog ili finskog. Spremanjem dokumenta i njegovim ponovnim otvaranjem u Ghost Scriptu konačno smo postigli željeni cilj (slika 3). Sada se prikazuju sva željena specifična slova našeg jezika.

10 400 moveto
/VerdT findfont 50 scalefont setfont (šđžćčŠĐĆČŽ) show

10 320 moveto
/RukoT findfont 50 scalefont setfont (šđžćčABCDEFGH) show

showpage

Zaključak

Sa specifičnim znakovima hrvstkog jezika i problemom njihovog prikazivanja susrečemo se vrlo često, posebice u programima koji nisu uobičajeni odnosno korišteni od širih masa ljudi, stoga jednako tako nisu niti prilagođeni kodiranjem. Ovim radom pokazali smo kako je moguće riješiti taj problem u slučaju programiranja u PostScriptu. Upravo kao i na webu, radi se o jednakom kodiranju kako bi se prikazala naša specifična slova, no to opet nije primjenjivo na neke druge grafičke programe, u kojima je potrebno napraviti drugačije promjene kako bi se specifična slova naše abecede prikazala. Ovim smo radom pokazali i način prikazivanja specifičnih slova drugih jezika, npr. Čirilice, Kineskog ili pak Grčkog pisma. Jednakim postupkom, a drugačijim kodiranjem moguće je prikazati znakove svakog jezika.