SIMULACIJSKI MODELI U CIP3/PPF MREŽNOJ INTEGRACIJI GRAFIČKE PROIZVODNJE

Petar Miljković

Abstract

Teorija simulacija i moduliranja znanstvena je disciplina koja proučava interakciju više subjekata i njihovu međusobnu zavisnost. Samom izvedbom simulacije njenom autoru je omogućena vizualizacija na računalu  kao i utjecaj na tijek faza rada. Simulacije izvedene na računalu i njihovi modeli u posljednje vrijeme nadopunjuju motrenja u grafičkoj proizvodnji, probe na specijaliziranim strojevima (uređajima), te teoretske i matematičke modele.
Pravilnim odabirom ulaznih varijabli koje simuliranjem na predloženom modelu prezentira se grafički proizvod (izrada specifičnih hodograma s višestrukim izvedbenim fazama), moguće je ponuditi rješenja koja su sukladna zahtjevima naručitelja. Dobivene informacije koje su izrađene orijentiranim programima (user-friendly alati) omogućuju animaciju u njenoj prezentaciji i koriste napredne metode njene vizualizacije. Progres automatskih generatora predloženih aplikacija su analitičke alati pomoću kojih se generiraju sami simulacijski programi.
Predloženi grafički materijali koji su odabrani u simulacijskom procesu predstavljaju prvu stepenicu u radnoj izvedbi, te se pristupa simulaciji radnih tijekova proizvodnje. Pravilnim odabirom radnog hodograma anulira se nepravilno „umreženje“ radnih procesa, a ujedno se izbjegavaju radna zagušenja na strojevima za koja znamo da su slabija karika u našem proizvodnom procesu. 
Simulacijsko modeliranje prezentira spektar mogućih aktivnosti u izradi modela u nekom realnom sustavu. Postojeći realni sustavi tvore onaj dio stvarnosti koji se sastoji od konkretnih proizvodnih resursa i raspoloživih supstituta. Rezultati dobiveni simulacijama potrebno je implementirati u realne proizvodne procese. U proizvodnom procesu koji je složene izvedbe, primjena simulacije opravdava njeno postojanje. Promjena osnovnih čimbenika u izvedbenim fazama stavlja pred rukovodstvo tvrtke zagonetku u konačni izgled proizvoda kao i njenu funkcionalnost.
Danas, pokuse zamjenjujemo simulacijama na računalu gdje se predočavaju granične vrijednosti u izvedbi, čime bi se izbjegli nepotrebni izdatci u realnoj proizvodnji. Povećanjem broja simulacija stvaraju se automatski generatori istih a s njima i alati koji su specijalizirani za pojedine radne faze. 

Ključne riječi: simulacija, modeliranje, izvedbeni procesi