METODE MODELIRANJA I SIMULIRANJA
KAO OSNOVA ZA TISKARSKU PROIZVODNJU

Dijana Posavec 

U današnje vrijeme, grafička industrija, kao i svaka druga suočena je sa proizvodnjom koja mora biti brža, jeftinija i bolja, a promjene koje se svakodnevno dešavaju u smislu tehnologije i novih znanja jedva da se  prate. U tiskarsku proizvodnju sve se više integriraju računalne tehnike i informatička tehnologija i to u svim procesnim fazama.
Unapređenje informacijsko komunikacijske tehnologije u grafičkim sustavima zasnovano je na standardizaciji grafičkih procesa kao prioritet za stvaranje softvera kojim bi se poboljšao cijelokupni proizvodni proces.

U tiskarskoj proizvodnji susrećemo se sa mnogo varijabli koje su međusobno zavisne.
Ručne kalkulacije proizvoda dugotrajan su posao i mogu varirati jer ulaznih faktora ima jako puno. Stoga softversko simuliranje tiskarske proizvodnje putem računala koje nam na kraju daju velik broj mapa i grafikona od velike je pomoći u realnijem formiranju cijene proizvoda s kojima se susrećemo svakodnevno, što povlači za sobom lakši pregled i realniju sliku za tvrtke i za klijente.
Preduvjet upravljanja grafičkim sustavima pomoću informatičkih alata je baza normiranja svih elemenata grafičke proizvodnje. Definiranjem normativa prepressa, pressa i postpressa otvara se područje simulacije virtualne tiskare. Isto tako moguće je planiranje i projektiranje virtualnog strojnog parka čiju realizaciju možemo provesti ili odgoditi bez materijalne štete. To nam omogućuje simulacija s normativnim vrijednostima koje su pohranjene u baze podataka. Baze znanja u fazi su izrade i svakodnevno se nadopunjuju kako bi dobili cjelovito normirane grafičke proizvodne procese sa svim svojim fazama. Novi sadržaji su kreiranje digitalnog rječnika koji predstavlja polaznu točka standardizacije svega onoga što će kasnije predstavljati softversku simulaciju tiskarske proizvodnje.
Dosadašnji sustavi standardizacije tiskarske proizvodnje kroz informacijske sustave u samom su začetku. Standardiziranu i normiranu tiskarsku proizvodnju moguće je kroz informatičke sustave koristiti i za simulaciju i za modeliranje.
Simulacija kao sredstvo za opis i rješavanje složenih dinamičkih problema pomoću koje možemo rješavati raznovrsne probleme služi nam za izgradnju modela nekog realnog sustava i njegovu simulaciju.
Simuliranjem različitih sustava unutar tiskarske proizvodnje moguće je izučiti i buduće tehničke (vremenske i financijske) postavke kroz različite modele (strojevi i ostali inputi) kako bi stvorili buduću novu tiskaru ili već postojeću opremili boljim strojevima. Tako dugo dok je ona dio simulacije ona je u stvari virtualna tiskara.

Opremljenost informatičkim sustavima i spremnost na njihovu primjenu u grafičkoj industrije nije u zaostatku za stanjem u svijetu. Kod nas je instalirana oprema i pripadajući softver na istoj razini kao i u susjednim zemljama. Napušta se stara oprema. Provodi se primjena digitalne kalkulacije, digitalnog radnog naloga, te primjene interneta u procesu proizvodnje. Prisutnost grafičkih djelatnika u dopunskom obrazovanju je sve veće što se pokazuje obradom podataka kroz posljednjih šest godina. Iako je jaka modernizacija kroz digitalni tisak počela prije 12 godina, danas je prisutna u svim tiskarama na bazičan i visoko profesionalan način. Izrada digitalne tiskarske proizvodnje premašila je konvencionalni način. Tiskare ulaze u drugu fazu modernizacije centralizacije planiranja radnih tokova. Postavlja se ustroj da je "digitalni centar" tiskare u odjelima koja su nadležna  za organizaciju i izradu tiskovne forme. Kroz taj sustav se određuju procesi tiska i postpress-a. Premda mnogi uređaji u završnim fazama grafičkih tokova nisu automatizirani, plan rada u tim odjelima postavlja se u prepress-u, provodi se kroz press proizvodnju, te se ažuriraju u bazama podataka sa svim detaljima izrade grafičkog proizvoda. Informatika je prisutna u svakom koraku proizvodnje, ali nažalost, ne u svim pogonima.

Provodi se primjena digitalne kalkulacije, digitalnog radnog naloga, te primjene interneta u procesu proizvodnje.

U okviru ovog rada za zadatak smo uzeli analizu plana kalkulacije knjige.
Knjiga koju analiziramo kao primjer ima 328 stranica, tisak je 4/4 na osmerobojnom stroju i ima tvrdi uvez. Veličine koje određuju proizvodnju knjige jesu naklada, format, knjižni blok, boja, mutacije u jeziku, način pripreme (pdf ili otvoreno), vrsta papira, vrsta korica, ima li traku i/ili omot, način pakiranja, skladištenja i isporuke.
Sve te podatke potrebno je izabrati u gotovom ili sličnom modelu kako bi dobili krajnji rezultat a to je kalkulacija za odabrani proizvod. Sadašnja baza ima preko 10 000 različitih rješenja. U takvoj bazi možemo pretraživati određeni proizvod po parametrima koji ga određuju. Tako pretražujemo i „vadimo“ podatke iz  baze papira, iz baze strojeva, ljudskih resursa, radnih tokova. Sama selekcija koju vršimo sužuje nam prostor nađenih rješenja iz kojeg radimo zadani model.
Naravno da postoje i specijalni parametri kao npr. dodaci papira – selektivni i to: po prolazu, za boju, osobni dodataka, dodatak za doradu, za plastifikaciju, zatim za skladište, izvoz, jezik što u dosta slučajeva određuje samo povijesno iskustvo određene tiskare. Specijalni parametri podrazumijevaju i broj prolaza, broj ploče, pokrivenost bojom, voluminoznost. Unosom svih veličina koje određuju pojedini grafički proizvod, a i onih specijalnih parametara dobivamo softversko simulirani veliki broj mapa i grafikona koji nam služe za što lakše formiranje cijene.
Osim konkretnih zadataka, simulacijski alat, u ovom slučaju softver, nam služi i za eksperimentiranje u smislu mijenjanja vrijednosti parametara u cilju iznalaženja boljih rješenja za proizvodni strojni park, za pronalaženje uskih grla u proizvodnji, za promatranje međuzavisnosti cijene – proizvodnje – ljudskog rada i dobiti.
No iako su baze za ovaj softverski alat „popunjene“ mnogim parametrima, cilj je i dalje nadograđivati iste, te izrađivati nove baze digitalnih modela u svrhu izrade ciljane kalkulacije ili izrade konkretnog plana proizvodnje. Stoga se proširenje baze talona i dalje nastavlja.
U tom poslu u jednakopravnom statusu surađuju grafički inžinjeri, programeri, manageri jer ovakav informatički sustav u tiskarskoj proizvodnji spoj je iskustva i vještine koji su trajno zapisani.
Trenutno na tržištu postoji mali broj aplikacija za simulaciju što pokazuje kompleksnost izrade takvog virtualnog sustava. Rješenja koja postoje omogućuju učenje i trening specijalnih situacija kao na realnim grafičkim uređajima, samo što ne postoji realni trošak u materijalu i korištenju stvarnih strojeva. Na simulatoru se mogu eksperimentirati ekstremni uvjeti i situacije koje bi u realnom okruženju uzrokovale veliku štetu. Stoga je nužno kreirati što više različitih edukacijskih alata, pomoću kojih možemo simulirati realni sustav, tiskarske procese, posebne situacije ovisno o narudžbi i samo dijelove proizvodnje. To neminovno dovodi do novog načina u edukaciji svih onih koji sudjeluju u kreiranju grafičkih proizvoda.