Vilko Žiljak

Otiskivanje dinamicne 3D slike

Reprodukcija slike u boji imala je prekretnicu kada je digitalna slika postala višestruko jeftinija od analognih postupaka separacije boja. Posljednjih deset godina napuštaju se sve analogne tehnike. Došlo je do buma color reprodukcije u svim tiskarskim tehnikama a posebno znacajno u dnevnim novinama. Slike sa doživljajem trodimenzionalnosti predmet je izucavanja s analognim procedurama na nekoliko nacina. Sežu od mikroleca, stereo fotografije do holografije sa primjenom u tehnici i umjetnosti. Analogni holografski postupci imaju u primjeni karkteristike unikatnosti. Razvili smo laboratorij za 3D skaniranje objekta sa digitalnom interpretacijom. Priprema za holografsku digitalnu prostornu sekvencu našla je primjenu u izvedbi nekoliko holografskih rješenja. Laboratorij je opremljen sa uredajem za nanošenje holograma sa i bez registra u visokoj nakladi. Ovoj skupoj tehnologiji konkuriramo paralelnim razvojem primjene mikroleca. Upotreba mikroleca u analognoj tehnologiji nije kod nas nikada primjenjena. Analogne tehnike bile su jalove za istraživaca; mukotrpan rad a s minimalnim rezultatom. Naša istraživanja pocela su kao digitalna rasclanba slikovnih elemenata koje jesu ili nisu stereo parovi, koje su razlicitih porijekla, nezavisne a stvaraju novu trodimenzionalnu reprodukciju. Razvijen je programski alat s kojim se napadaju slikovni elementi – piksli, vektorski opisane vizualne strukture, preradene rastrirane slike u jedinstvenu cjelinu. Osim prostorne slike koja daje doživljaj dubine od nekoliko centimetara, dio slike se doživljava ispred ravnine otiska. Raznorodni izvori daju dojam transparentih slika.

Softver se razvija u smjeru alata za realizaciju slika s karakteristikama morfologije. Interni alati translacije slika u morfologiji: poligon, linija, krug, kvadrat koji omogucuju medusobna usaglašavanja i podešavanja vodeci brigu o linijaturi mikroleca te ciljanom doživljaju dinamicke slike.

Priprema razvoja multi stereo snimanja je u stalnom iterativnom podešavanju krajnjeg 3D prikaza i planiranja postavljanja snimanja. Zadnji eksperimenti koriste šest kamera s istovremenim okidanjem. Dubina i visina slike s odmakom od površine tiska može se naknadno prilagodavati. Za sada nema automatskog programskog rješenja.

Iterativni postupci ukljucuju korekciju dimenzija otiska, vlažnost prostorija, stabilnost papira na koji se tiska. Te korekcije su reda velicine 2 do 3 promila a to su velike brojke ako se zna da je slika od tek nekoliko centimetara razdijeljena na desetak tisuca poredanih piksela. Moire je sa slaganjem boja u tiskarstvu oduvjek bilo posebno podrucje. U trodimenzionalnoj slici prisutna je nova varijabla a to je spajanje materijala: staklo, plastika i papir koji u trenutku laminiranja moraju biti u registru na razini jednog piksla. Plastika je nosac lece koja je manja od milimetara, a kroz svaku lecu se interpretira dvadesetak piksla.

Napredni pomaci u dizajnu, tisku i prezentaciji zasnivaju se na novoj tehnologiji koju omogucuju visoko kvalitetni fotopisaci i fotopapiri kakovih nije bilo unatrag nekoliko godina. Jedinstvena tehnologija je omogucila da prvi puta vidimo nešto posve novo. Razlika od sašnje obrade i snimanja fotografije je u cinjenici da se objekt snima nekoliko puta sa razlicitih pozicija, pod razlicitim kutovima. Slike se spajaju sa umjetnim grafikama generiranim racunalom od uobicejenih vektorskih objekata do fraktalnih rješenja. Desetak slika su izvorište slikovnih elemenata za stvaranje zajednicke mreže nove jedinstvene slike koja sadrži informacije svih izvornih slika. Otiskivanjem takve slike na mikrolece moguce je iritirati doživljaj 3D, animacije, izmjenicni i morfološki raspored. Posebnost ovakvih slika je motivacija izucavanja optike, rašclambe digitalnog slikovnog zapisa, programiranje mikrostrukture stereo slika.

Jednostavnost izvedbe nastaje u cinu spoja programiranja elemenata slike racunmalom i optikom s mikrolecama. To olakšava postizanje najrazlicitijih vizualnih novih rješenja buduci da smo na samom pocetku primjene digitalne slike sa prikazom kroz mikrolece . Neslucene su mogucnosti u 3D, izmjenicnim, plivajucim i prostorno transparentnim slikama u potpuno neistraženim podrucjima kompjuterske grafike. Uspjelo se otvoriti nov, do sada nepostojeci istraživacki program.

Tehnologija je profitabilna, nije skupa u izvedbi a tržište reagira od prvog momenta prezentacije i primjene. Stvoreni su uvjeti financijske samostalnosti. Slika u 3D izvedbi je mnogo atraktivnija, postaje suvenir, informacija na njoj je dugotrajna u upotrebi, što je osnova dobrog promotivnog materijala. Nije potrebna nikakva naprava da se vidi 3D objekt, niti posebne stereo naocale, niti filmska ili video tehnika. Slika „pliva“ prostorom, mice se gore – dolje, lijevo desno, pojavljuje se i nestaje, izmjenjuje se sa dugom slikom, tone u dubinu te izvire van u odnosu na ravninu otiska.

Otvoreno je ogromno podrucje interesa buduci se kroz sliku prenosi informacija na nov nacin: - sigurnosni tisak, portret u 3D izvedbi, antiskanirajuci slikovni materijal,

- prigodne fotografije, portreti, razglednice, oprema publikacija, promocija produkata, displayi velikog formata,

- informacijski 3D sustavi, skriveni podaci, višeznacne informacije prenošene slikom.

Sliku na mikrolecama koja se sastoji od desetak slika nije moguce skanirati, kopirati i reproducirati. Takva slika postaje „individualizacija“ prostornog modela pa je moguca primjena tamo gdje se namjerava provesti vrhunska zaštita dokumenta.

Razvoj se nastavlja u programiranju multistereo programa. Da bi se poboljšala sadašnja rucna dorada sa proracunima medusobnih položaja pozadine razlicitih stereo snimaka, potrebno je simulirati situacije snimanja paralaksa, kutova snimanja, stereo baze, relativnih odnosa pozadine i procelja, snimanje zoom kamerama, orjentacija prema konacnoj 3D fotografiji. Takav programski alat ce znatno smanjiti sadašnje ogromno vrijeme rucnog rada potrebnog za postizanje željenog dinamicnog 3D rješenja.