Prilikom tehničko tehnološke razrade vreće za pakiranje sipkih roba bitne su tri cjeline koje se međusobno nadopunjavaju. To je konstruiranje vreće, projektiranje pogona te proračun svih operacija koji prate takav projekt. U radu se analiziraju i opisuju različiti tipovi papirnatih vreća koje su nastale usljed razvoja industrije koje koriste papirnate vreće kao ambalažu, te njihovog načina transporta, punjenja i skladištenja. Opisana je klasifikacija sipkih proizvoda koje se pakiraju u vreće te posebni materijali kojima se vrši impregnacija papira od kojeg je vreća izrađena.
Ključne riječi: Projektiranje, vreća, konstrukcija, ventil
ABSTRACT
Prilikom tehničko tehnološke razrade vreće za pakiranje sipkih roba bitne su tri cjeline koje se međusobno nadopunjavaju. To je konstruiranje vreće, projektiranje pogona te proračun svih operacija koji prate takav projekt. U radu se analiziraju i opisuju različiti tipovi papirnatih vreća koje su nastale usljed razvoja industrije koje koriste papirnate vreće kao ambalažu, te njihovog načina transporta, punjenja i skladištenja. Opisana je klasifikacija sipkih proizvoda koje se pakiraju u vreće te posebni materijali kojima se vrši impregnacija papira od kojeg je vreća izrađena.
Key words: Projektiranje, vreća, konstrukcija, ventil
1. UVOD
Vreće se proizvode od papira, tkanina, plastičnih masa i laminatnih materijala. Dimenzije su im prilagođene nasipnoj masi robe, i to tako da se u njih može spakovati od 25 do 50 kilograma robe. Prije su se koristile vreće večih dimenzija u koje se moglo pakirati do 70 kilograma ali je upotreba takvih vreća zakonskim propisima postala zabranjena. Napunjene vreće imaju pogodan oblik za sve vrste unutrašnjeg transporta a osobito se mogu dobro slagati u skladištima, transportnim vozilima i na paletama.
2. PAPIRNATE VREĆE
Vreće su jedan od najstarijih oblika ambalaže. U principu se koriste za pakiranje sipkih roba (slika 1), no pojavom novih materijala moguće je u njih pakirati i proizvode drugih
Slika 1. Razni oblici papirnatih vreća
pojavnih oblika . Zbog svoje fleksibilnosti prazne vreće zauzimaju mali prostor pa su troškovi njihova skladištenja i transporta niski . Odlikuju se malom masom u odnosu na volumen , pa svojom težinom tek neznatno opterećuju troškove transporta pakiranog proizvoda . Vreće se izrađuju od svakog gipkog materijala ili kombinacije tih materijala ( papir , tekstil , metalna i plastična folija ) i mogu biti prevučene zaštitnim slojem ili impregnirane kako bi odgovarale potrebama pakiranja , skladištenja i transporta određenog proizvoda . Na izbor materijala za izradu vreća bitno utječe stabilnost pojavnog oblika proizvoda i njime uvjetovana mogućnost kvalitativnog i kvantitativnog gubitka proizvoda , te osjetljivost proizvoda na atmosferske utjecaje i mehanička naprezanja . U vreće se pakiraju sipki proizvodi i to : prehrambeni ( brašno , stočna hrana ), građevinski materijali ( vapno , cement ), kemijski proizvodi ( mineralna gnojiva ). Kod papirnatih vreća traži se da materijal od kojeg je vreća napravljena ima dobre fizičke , kemijske a nadasve mehaničke osobine . Ako želimo pakirati posebno osjetljive proizvode , tada papir kao materijal za izradu vreća nije dovoljan . U te svrhe koriste se posebne vreće , kod kojih se papir kombinira s drugim materijalima koji svojim osobinama poboljšavaju kvalitetu vreće. Tablica 1 daje pregled najčešćih kombinacija materijala s papirom te svrhu upotrebe .
Tablica 1. Kombinacija papira s ostalim materijalima i svrha upotreba
PEVG = polieten visoke gustoće
PENG = polieten niske gustoće
Ti materijali mogu biti u obliku dodatnog sloja sloju papira, mogu činiti laminat s papirom ili mogu biti oslojeni na papir. Od plastičnih masa se koriste polietilen, polipropen i poliamid a od metala aluminijska folija te silikon. Za pakiranje kojih proizvoda i tvari se koriste papirne i posebne vreće prikazuje tablica 2. Višeslojne papirnate vreće poznatije su pod nazivom natron vreće. Imaju veliku čvrstoću prema kidanju a kao najčešći materijal za izradu se koristi nebjeljena celuloza. Vanjski sloj vreće može biti načinjen od obojenog natron papira a kada je potrebna veća nepropusnost za vlagu jedan od slojeva papira mora se impregnirati bitumenom ili voskom. Papirnate transportne vreće proizvode se od 2 do maksimalno 6 slojeva papira. Broj slojeva ovisi o veličini vreće, nasipnoj masi pakirane robe, gramaturi upotrebljenog papira i njegovoj čvrstoći na vlak. Danas se izrađuju vreće i od jednog sloja
Tablica 2. Proizvodi koji se pakiraju posebne i papirnate vreće
Slika 2. D-FDC papir - najčcršći papir na svijetu
papira, obzirom da to omogućuje izuzetno kvalitetan papir. Komercijalni naziv papira je DFDC (slika 2) i klasificiran je kao najčvršći papir na svijetu, jer pokazuje ekstremno dobre rezultate.
3. KONSTRUKCIJA I PROIZVODNJA PAPIRNATIH VREĆA
Osnovni podaci od kojih kreće kostrukcija su širina i dužina vreće te širina dna vreće. Ove vrijednosti brojčano određuje naručitelj. Primjer nacrta konstrukvije jedne vreće prikazuje slika 3.
Slika 3. Konstrukcija papirnate vreće
Prema nacrtu konstrukcije vreće počinje njena proizvodnja koja se može podjeliti u 3 osnovne faze: grafička obrada vanjskog sloja vreće, oblikovanje crijeva vreće i oblikovanje dna vreće. Za tisak vanjskog sloja papirnatih transportnih vreća koristi se višebojni fleksotisak. Crijeva se oblikuju istovremenim uzdužnim lijepljenjem onoliko papirnih traka koliko slojeva treba imati buduća vreća . Treba paziti da ne dođe do slijepljivanja slojeva te da se slijepljena mjesta pojedinih slojeva ne nalaze jedno iznad drugog , jer bi vreća zbog toga izgubila fleksibilnost , postala bi na mjestu lijepljenja debela i kruta i lako bi pucala prilikom savijanja . Dno vreće može se oblikovati šivanjem i lijepljenjem , pa se prema načinu oblikovanja dna razlikuju šivane i lijepljene vreće . Za šivanje se upotrebljava čvrst pamučni konac , a šav se prije šivanja prekrije krep papirom ili tkaninom , pa se tek onda zašije . U šivanih i lijepljenih vreća dno se može oblikovati na spljoštenom ili bočno naboranom crijevu , pa tako postoje dva konstruktivna oblika vreće : obične vreće i vreće s bočnim naborima . Papirne vreće prije punjenja mogu imati jedno ili dva dna . Vreće s jednim dnom su otvorene vreće i nakon punjenja se zatvaraju šivanjem dok vreće s dva dna , tzv . zatvorene vreće imaju u jedno dno ugrađen ventil koji služi za punjenje . Ventil je otvor koji ostaje nezatvoren nakon šivanja ili lijepljenja dna i isključivo dozvoljava strojno punjenje vreće . Kada se vreća napuni, roba stisne taj otvor i zatvori ga.
3.1. TIPOVI I DIMENZIJE PAPIRNATIH VREĆA
Osnovni tipovi papirnatih vreća su slijedeći:
- otvorena šivana vreća (slika 4). Dno takve vreće je šivano a na bočnim stranama nalaze se nabori. Gornja strana vreće je otvorena. Ova vreća se sve manje upotrebljava zbog oslabljenog dna i nepovoljnog oblika napunjene vreće.
Slika 4. Otvorena šivana vreća
- otvorena lijepljena vreća (slika 5). Dno ove vreće je izrađeno lijepljenjem, dodatno osigurano nalijepljenom trakom. Na bočnim stranama nema nabora, a gornja strana je otvorena. Prednosti ove vreće su te što se zbog šesterokutnog dna mogu slagati jedna na drugu.
Slika 5. Otvorena lijepljna vreća
- ventil šivana vreća ( slika 6). Dno vreće je šivano , na bočnim stranama su nabori a gornja strana je također šivana ali se u jednom kutu nalazi ventil kroz koji se vreća puni .
Slika 6. Ventil šivana vreća
- ventil lijepljena vreća (slika 7). Dno vreće je lijepljeno, dodatno osigurano nalijepljenom trakom, nabočnim stranama nema nabora a na gornjoj, lijepljenoj strani, nalazi se ventil.
Slika 7. Ventil lijepljena vreća
- pinch - bottom vreća ( slika 8). Dno vreće je zatvoreno jednom vrstom zavarivanja , na bočnim stranama nalaze se nabori , a gornja strana je otvorena.
Slika 8. Pinch-bottom vreća
4. ZAKLJUČAK
Vreće su zasigurno najstariji oblik ambalaže namjenjen pakovanju sipkih roba. Jeftine su a zbog svoje niske cijene i mnogih dobrih svojstava i danas se upotrebljavaju, a za neke sipke robe vreće su još uvijek jedina prihvatljiva ambalaža. Za razliku od vrećica vreće se razlikuju po dimenzijama iako ne postoje neke općeprihvaćene granične dimenzije na osnovi kojih bi se moglo točno izvršiti njihovo razgraničenje. Prema nekim autorima granica između vreće i vrećice je upakirana roba koja ima masu od 5 kilograma. Međutim, između vreća i vrećica postoji izrazita razlika u pogledu funkcije. Dok su vrećice tipična prodajna ambalaža, vreće se upotrebljavaju kao transportna. Zbog svoje fleksibilnosti prazne vreće zauzimaju malen prostor, pa su troškovi njihova skladištenja i transporta niski. Odlikuju se vrlo malom masom u odnosu na volumen, pa svojom masom tek neznatno opterećuju troškove transporta upakirane robe.
5. LITERATURA
1. Hanlon, J. F., Handbook of Package Engineering, McGraw Hill Book Company, New York , 1989, strana 1-6
2. Hesse F., Tenzer H. J., Grundlagen der Papierveearbeitung, VEB Fachbuchverlag, Leipzig 1966.
3. Matveev, P. A. & Levin, S. & Majdrin, D., Proizvodni procesi u tiskarstvu-projektiranje i proračun, Kniga, Moskva, 1985, strana 82-85
4. Stričević N., Suvremena ambalaža 1, Školska knjiga, Zagreb, 1981.
5. Stričević N. Suvremena ambalaža 2, Školska knjiga, Zagreb, 1983.
6. Žugaj M., Osnove znanstvenog i stručnog rada, Zagreb r.o. za grafičku djelanost, Samobor 1989.