'Seminar o pravcima razvoja
grafičke industrije i tiskarstva' – petak, 28.02 i subota 01.03.2003
u Stubičkim toplicama
ELEKTRONIČKO IZDAVAŠTVO
Boris Kren
Prethodna radna definicija:
digitalno izdavaštvo, elektronički časopisi, e-knjige i tiskovine,
elektronički ili linijski tekstovi - ukratko bilo koji oblik mrežne
komunikacije koji se može i želi kontrolirano ponavljati i kontrolirano
uputiti u istovjetnom značenjskom (smislenom) obliku na drugo mjesto
na mreži i može se autorizirati bilo kao vlasništvo, bilo kao dar.
Elektronički tekstovi obrađeni s naslova grafičke struke trebali bi
biti dobro obavljeni posao, posao kao i svaki drugi, uredan, čitljiv
i u skladu s grafičkom kulturom, baš kao što i zapis koji dobijemo
s računala nastojimo otisnuti onako kako treba i još bolje ako je
moguće.
Mnogi od nas se vjerojatno ne prepoznaju i ne nalaze u tom naizgled
fluidnom digitalnom prostoru u koji se iz dana u dan sve više upuštamo
ili smo čak prisiljeni postupno se na nj navikavati.
Odabrao sam bez ikakve bojazni relativno slučajan ulaz u to more linijskih
iliti online publikacija da bismo vidjeli što nas tamo čeka i ostavio
redoslijed pronađenih adresa kako su same izranjale.
Ima tu naravno i jedna skrivena misao. Naime i najslučajniji ulazak
u svjetsko mrežje znanja i neznanja, s naumom da se pronađu definirani
ili standardizirani odgovori mora vrlo brzo naići na stroge zadanosti
i sustavnost kao i na mnoga nadahnuća i poticaje.
Digitalno ili elektroničko izdavaštvo novi je pojam za proces koji
je itekako poznat ali do sada nije prepoznat kao izdavaštvo. To je
sama računarska priprema u svom gotovom formatu spremnom za prenošenje
u tiskovnu formu. Tiskarski stroj ovdje je zamjenjen sa svjetskom
digitalnom mrežom tj. s webom, s internetom i tako je izdavaštvo već
u svojoj pripremi digitalno izdavaštvo. Posrednici koji digitalni
oblik neke naše pripreme pretvaraju u svakom čitljive i upotrebljive
tekstove, zvukove i slike, cijeli je niz programa i meta jezika za
služenje internetom, za "gledanje" Interneta. Upravo taj
dio svjetskog mrežja, poprište je rješenja koje je oblikovalo digitalno
izdavaštvo, i sad, vrijeme je da digitalno izdavaštvo vrati loptu
i uobliči ponuđene mogućnosti, za svoj najbolji razvoj.
Namjera mi je stoga pokazati kako u ovom slučaju znanost kao sustavnost
mišljenja koje se oslanja na određenu stvarnost, nudi rješenja i na
mnoge načine daje putokaze svakom tko je za svoju struku ozbiljno
zainteresiran.
Evo kao ilustracije prve adrese http://info.lib.uh.edu/sepb/sepb.html
Tu su odabrani članci, knjige i ostali tiskani i mrežni materijali
na engleskom jeziku, korisni za razumijevanje sveučilišnog elektronskog
izdavaštva povezanog s tiskanim znanstvenim tekstovima.
Svako mjesto na mreži, (web), koje okuplja ozbiljna nastojanja i znanja
ljudi koje žele i mogu stručno uobličiti problematiku digitalnog izdavaštva,
nudi obilje materijala. Izvući ću odavdje osnovne i odmah vidljive
okosnice i smjeri koje se isprepleću i čine niti vodilje daljnjeg
razvoja. Treba još napomenuti da do razvoja ne dolazi baš spontano.
a) povijesna nužnost PDF-a
b) pitanje autorskih prava
c) većina literature tiskana
d) ogromna količina materijala pohranjena u zatvorenim sustavima
e) blagodati mrežnih pretraživanja
f) nova Aleksandrijska knjižnica na pomolu
Add a)
PDF kao prijenosni digitalni format zapisa potpuno jednak tiskanom
obliku nekog grafičkog zadatka, naprosto je vidljivi zapis univerzalno
čitljivog metajezika (postscript) za ispis na film. Film kao čvrsti
nepromjenjivi materijal tiskarima je omogućavao njegovu potpunu reprodukciju.
PDF je neke vrsti digitalnog filma vidljiva svakom i iskoristiva svakom
jer je meta jezik kojim se osvijetljava film u potpunosti prenijet
u računalo i na monitor onako kako je zadan i onako kako treba biti
otisnut.
Prema tomu ako je film u potpunosti prenesen i na monitor, onako kako
se iz njega tiska, tada je to digitalni tisak, tj. digitalno izdavaštvo
parexcellance. Međutim samo preslikavanje tiskanog materijala u njegovu
digitalnu inačicu ni izdaleka ne iscrpljuje mogućnosti linijskog izdavaštva
u smislu "prikačivanja" svega što ima ozbiljne veze s osnovnim
zapisom.
Koliko god je PDF i njegova nepromjenjivost presudna i odlična za
tiskare, za linijsko izdavaštvo on je ograničen baš time. Tako koliko
su ljudi željeli da imaju zapis po kojem se više ne može prčkati sad
čak i tiskarima odgovara da se u taj zapis može intervenirati i mijenjati
ga.
Pogodnost PDF je njegova reprezentativnost. Tim više je podložan zloupotrebi.
Stoga pitanje zaštite PDF-a postaje sve više aktualno. Dapače čak
je dano i obećanje Adobeovo da će to ubuduće vrlo skoro potpuno riješiti.
U zaštitu PDF-a uključila se i Xerox korporacija kao i Microsoft.
Add b)
Zaštita bilo kojeg elektronskog zapisa ozbiljna je stvar. To je u
prvom redu zaštita slobode izražavanja i zaštita slobode individue.
Dok god će u društvu prevladavati demokracija i poštovanje vlastitog
i tuđeg mišljenja autorska prava bit će neotuđivi dio svakog teksta
na internetu. Razvoj digitalnog potpisa jedan je izvrstan primjer
takvih nahođenja.
Izvađeno iz statuta Washingtonskog državnog sveučilišta: "Sloboda
izražavanja:
Washingtonsko državno sveučilište poštuje Prvi amandman o pravima
na slobodu govora, uključujući i akademsku slobodu umjetnika i znanstvenika.
Stoga WDS ne ograničava sadržaje e-pošte uposlenika, fakulteta i studenata
ili sadržaje individualnih www stranica istih, a koje su povezane
s oficijelnim WDS web stranicama, osim u granicama obuhvaćenim zakonom".
Add c)
Primamljivost slobode objavljivanja na svjetskom mrežju, preglednosti
i povezivanje mrežnih sadržaja nameće autorima i izdavačima prebacivanje
aktuelnih tiskanih naslova u digitalni
oblik. To će silno buknuti čim se uspostavi dovoljno ekonomična sigurnosna
zaštita digitalnog zapisa.
Po mišljenju nekih ljudi u Microsoftu do 2020. godine 50% svega što
čitamo bit će u elektronskom obliku.
Add d)
No ipak najpozvanija mjesta za digitalizaciju su ustanove koje skupljaju
tiskanu građu ili su centri naobrazbe, a to su državne knjižnice i
fakulteti. Sama količina skupljenih nacionalnih tiskanih djela zastrašujuća
je: milijuni i milijuni primjeraka.
U nekim Knjižnicama radi i do 2.000 ljudi s cca 80 mil U$ godišnjeg
prometa poslužujući i do 40.000 studenata.
Najsmjelija je Knjižnica kalifornijskog sveučilišta: Kalifomijska
digitalna knjižnica, takozvana "knjižnica bez zidova", osnovana
1997. godine. S 45-ero stalno zaposlenih pokriva brojne sveučilišne
komplekse koristeći postojeću infrastrukturu. Nastala je s namjerom
da od početka bude digitalna: da stvara, omogućuje korištenje i čuva
digitalne baze podataka, da razvija alate i usluge njihovog korištenja,
da utječe na primjenu novih tehnologija u znanstvenim komunikacijama
i podupire ih, i da uspostavlja suradnju za svrsishodno širenje digitalnog
ustroja.
Knjižnice uglavnom dijele iste probleme u digitalizaciji: nedostatak
pravih ljudi, nedostatak novaca i teškoće zbog velikih preinaka dosadašnjeg
rada. Međutim Knjižnice bi trebale samo do određene razine pripremiti
digitalne materijale. Njih će mreža znanstvenika, profesionalnih informatičara
i tehnologa diljem svijeta iznjeti u svjetsko mrežje.
Add e, f)
Fluentnost svjetskog mrežnog istraživanja u principu je cjelokupna
dostupnost traženih informacija na upit. Očekuje se da su odgovori
autoritativni, vjerodostojni i da su rezultat zadnjih istraživanja.
Pritom nije bitno od kuda dolaze podaci. Oni postaju dio ogromne Svjetske
knjižnice znanja.
Pomoć sa sviju strana
Biti stalno u tijeku - tko nije: u - toga nema
Pitanje unutarnje kakvoće znanstvenih prikaza
Osnovni i dosadašnji programi obrade podataka
Korak dalje ali svi u lancu
Sijedi niz adresa skupine ljudi koji na svoj način žele doprinjeti
točnosti podataka svojom istinoljubivošću, savješću i dobrom voljom,
gradeći kriterije prepoznavanja kvalitetne mrežne i računarske informacije.
U tom smislu to je pomoć praktički odasvud.
http://www.desktoppublishing.com/open.html
Vrlo široka lepeza raznolikih stranica vezanih uz
digitalno izdavaštvo i programske pakete za nj
(Izrada slovnih znakova ili web dizajn napr).
http://www.
press, umich. edu/jep/
List o elektroničkom izdavaštvu od 1997. do 2002.
godine uglavnom usredotočen na razvoj
elektroničkih komunikacija, njihove
vjerodostojnosti i ekonomske konzekvence.
http://www.el.cam.ac.uk/~mgk25/publ-tips.html
Niz uputa za dosljednu izradu znanstvenih članaka
za mrežnu upotrebu.
http://www.
el. cam.ac. uk/~mgk25/publ-tips.html
SubSection=ONEWS
Elektronski list s vijestima iz grafičke industrije
i raznovrsnim promocijama
Biti sugovornik u izgradnji kriterija znači pitati, dobijati odgovore,
sudjelovati i odgovarati.
U tom ozbiljnom komešanju polako se počinje kristalizirati struktura
podataka (standard podataka), filter kroz koji će morati proći svaki
znanstveni rad prije uvrštavanja u svjetsku mrežu. Jedno će biti standardizirani
filter za pretraživanje s kojim se korisnik ne bi trebao posebno bakčati,
a drugo filter kakvoće znanstvenog rada. To je posebna priča za sebe.
Naime unutarnji kvalitet nekog znanstvenog rada ponuđenog za tisak
ocjenjivale su same kolege po struci pa se tisak znanstvenog članka
otegnuo i do tri godine od dana kada je napisan. Na mrežu bi najčešće
takav članak došao samo s uputnicom gdje je tiskan itd. Osim toga
broj časopisa gdje se tiskaju stručni članci vrlo je narastao zadnjih
godina, a velik broj se ugasio. Knjižnice nemaju novaca da svaka skuplja
sve časopise pa se pomažu međusobnom posudbom, l dok se tako dođe
do nekog teksta otegnu se papci. Nakon neposrednog uvida u tekst istraživači
saznaju da li je rad na određenoj visini i da li se zaista radi o
stručnom članku. Mnogi tekstovi na inter-netu provjerljivi su neposrednim
čitanjem. Mnogi tekstovi nisu dovoljno stručni makar se kao takvi
iskazuju. Mukotrpno istraživanje i iščitavanje velike količine tekstova
gubitak je vremena kao što je i nepotreban s obzirom na postojeću
tehnologiju i njezinu otvorenost. Filtere za određivanje stručne razine
nekog teksta trebalo bi utanačiti u najbližoj radnoj okolini autora
članka plus stručno i pomno izrađeni sinopsis ključnih termina i teza
od strane autora, a koji bi išao prije stranice u pretraživače.
U cijeloj toj gunguli ono što se predmijeva da su elektronički tekstovi
na Internetu, dostupno je uglavnom kao:
elektronska publikacija samo iz nekog određenog područja;
potpuna sloboda pristupa izravnim čitanjem;
izravno čitanje čisto elektronskih časopisa;
elektronska kopija tiskanog časopisa;
tekstovi objavljeni na vlastitim stranicama.
Od :(Rob Kling, Lisa Spector, Geoff McKim - prethodno najavljeni
tekstovi za godišnju konferenciju, studeni 2002., Američkog društva
za informatiku, znanost i tehnologiju).
Kriteriji kakvoće nekog teksta izrazito su važni bez obzira radi li
se o tiskanom ili elektronskom tekstu. Isto tako njegova čitljivost
ili pismenost, što je ovako odmah od prve vidljivo svakomu tko je
probao naučiti raditi na nekom kompjutorskom programu iz nekog lošeg
priručnika.
Od kad se tiskaju znanstveni i stručni tekstovi uvijek je postojao
neki stručni tim koji je svojim imprimaturom jamčio vjerodostojnost
i prijemčivost tekstova pa su tokom godina izdavači i nakladnici takvih
tekstova stekli visoku autoritativnost. To se i danas događa i debelo
proteže na svjetsko mrežje.Svaki lokalni institut i istraživačka ustanova
paze da svoje radove tiskaju na najvišem nivou jer to im opravdava
kako svrhu postojanja tako i svrhu opstojanja unutar vlastite države.
Time unaprijed takvi elektronički tekstovi imaju dignitet i kakvoću.
Takvi tekstovi mogu se označiti kao cehovski tekstovi, tekstovi iza
kojih stoji neka strukovna, gospodarska, obrtnička komora, predloženi
je termin: Gild izdavaštvo (isti autori). Gild je formalno udruženje
ljudi sličnih zanimanja. Akademski razredi i instituti okupljaju ljude
koji se zanimaju i rade na sličnim istraživanjima. Njihovo članstvo
u tim udruženjima formalno je jer je već članstvo u akademijama i
institutima vrlo definirano i određeno iskustvom, obrazovanjem i ostalim
kvalitetama.
Prednosti takovog gildskog elektroničnog izdavaštva bile bi:
- brzo je dostupno
- vrlo je kvalitetno
- lako se postavlja na svjetsko mrežje
- ima isti način pretraživanja kao i ostali linijski tekstovi
- uglavnom su mu pokriveni troškovi jer je već dio ustaljene tehnologije
računarske obrade
radova.
Zgodno je to usporediti baš sa srednjovjekovnim cehovima. Akademska
udruženja koja podupiru izdavanje časopisa čine ljudi koji su zainteresirani
za dobru proizvodnju i njezin uspješni plasman i porast sredstava
razvoj i očuvanje struke baš kao kod ceha. Svaki akademski Gild vodi
računa o svom članstvu u dodjeljivanju statusa i unapređenju sveučilišta,
vodi računa o odabiru i usmjerenju svojih budućih članova (magistri,
doktori), kao i o studentima iz kojih se izvijaju nove radne snage.
Osim sličnosti tu su danas i vrlo elastične razlike.
U svakom slučaju publikacija nekog akademskog razreda unaprijed donosi
uvjerenje o kakvoći njihovih izdanja. Ozbiljne nakladničke kuće stručnih
tekstova također se štite jednom vrstom recenzija da ne bi omaškom
tiskali neki astrološki tekst npr. ili već patentiranu temu.
Neki nedostaci gildskog strukovnog udruženja su da manje istureni
instituti ili strukovni centri nisu dovoljno poznati, pa onda linijski
istraživani, nisu poznati kao autoritativni. Izgrađeni filter! za
pretraživanje nisu dovoljno indeksirani za razlučivanje stručnih od
nestručnih tekstova, pa i to stvara određenu nepretraživost. Stručna
indeksiranja profesionalaca u knjižnicama često kasne za samim pojavljivanjem
elektroničke verzije radova. Autori promišljaju koje će tekstove objaviti
samo linijski. Naime neki nakladnici zahtjevaju da prvi objavljuju
članke a ako su to tiskani materijali autori se još uvijek odlučuju
za tu vrstu publikacija.
Makar ne mislim da znanstvene linijske publikacije imaju biti parametar
za to kako bi linijsko izdavaštvo trebalo izgledati, osvrnut ću se
još jednom na kriterije digitalnog
izdavaštva te vrste uglavnom preko izvornog članka profesora Williama
Y. Armsa s Cornellijskog sveučilišta, jednog od članova tima koji
razvija nacionalnu znanstvenu digitalnu knjižnicu.
"Kada je MREŽA bila u začetku, opća je pritužba bila da je prezatrpana
nevrijednim sadržajima. Danas se putem mreže može doći do izvanrednog
izbora visokokvalitetnih informacija, često s otvorenim pristupom.
Kao što pokazuje nedavno ISTOR istraživanje, znanstvenici svih područja
koriste MREŽU kao glavni izvor podataka.(1) Na MREŽI još uvijek ima
nevrijednih sadržaja - materijala koji su netočni, dvosmisleni, bogomoljski,
površni, krivo atribuirani, blasfemični, opsceni i naprosto krivi
- no postoji puno toga što je vrhunsko, često iz opskurnih izvora.
Kao znanstvenici i istraživači često trebamo razlučivati visoko vrijedne
materijale od loših. Koje su metode za uspostavljanje kontrole kvalitete
i koji su indikatori koji korisnicima omogućavaju da raspoznaju dobre
materijale"?
Članak je u prilogu pa evo još nekoliko ilustrativnih citata:
"Caroline Arms iz Library of Congres (Kongresne biblioteke) istaknula
je kako sve ovisi o lancu ugleda, počinje s ljudima koje poštujemo
(5). Kao studenti određujemo se poštovanjem svojih profesora. Oni
nas upućuju na izvore informacija koje oni poštuju - knjige, časopise,
stranice na MREŽI, datoteke itd. - ili na profesionalce, kao što su
bibliotekari. Kako razvijamo svoju vlastitu ekspertizu (stručnost),
mi tome pridodajemo osobne prosudbe i prenosimo vlastite preporuke
drugima. Obrnuto, ako se razočaramo kvalitetom materijala prenosimo
drugima tu činjenicu, ponekad formalno, a često samo kroz razgovor.
Ovisno o našem vlastitom ugledu takve zamjedbe o kvaliteti postaju
dio uvaženosti materijala."
Osvrte na linijske publikacije mreža vrlo rado dozvoljava svakom.
Isto tako i osvrte čitalaca na te prve osvrte. Čak izdavači ohrabruju
čitatelje da to čine. Uvaženost izdavača gradi se baš preko čitateljstva.
"Projekt Nacionalne znanstvene digitalne knjižnice je primjer
za to kako izbjeći pretjerano oslanjanje na izravno čitanje. Većina
visoko vrijednih materijala na MREŽI se ne čitaju izravno i velik
dio zapisa koji se izravno čitaju su sumnjive kvalitete. Izdavači
i knjižnice moraju se suočiti s izazovom identifikacije kvalitete
s izoštrenom budnošću. Trebamo iznaći nove načine snalaženja u ovom
novom svijetu."
Koliko su oni znali a koliko mi
http://inf2.pira.
co. uk/
Tjedni list s težištem na što boljoj povezanosti raznih operativnih
sustava u elektroničkom izdavaštvu (Čorba, DCOM; JAVA, ILU; Tcl, Perl;
XTML, XML, MPEG). Stvaranje interaktivnog elektronskog izdavaštva.
http://www.
ingentaselect. com/
Zbirka akademskih i profesionalnih mrežnih tekstova (više od 2 mil.,
cca 5500 pune duljine).
http://citd.scar.utoronto.ca/capa/e-publishing.html
Znanost i znanstvene publikacije na internetu. Problematika razvoja
znanja.
http://www.
acm. org/pubs/epub_plan. html
Vrlo opsežno i detaljno izrađen plan za elektroničko izdavaštvo uopće,
davne 1965. godine
Zanimljivo je kako je već 1995. godine ACM-ov izdavački savjet objelodanio
plan o digitalnom izdavaštvu započevši ga rječima kako je izdavaštvo
došlo do povijesnog zaokreta i kako nezaobilazne mreže, serveri, pisači
i programi za obradu dokumenata i grafike preinačuju svijet iz onog
u kojem tek nekoliko izdavačkih kuća tiska i raspača svoja izdanja
u onaj gdje svatko to može uz malu cijenu i na jednostavan način.
Mimo književnosti to postaje izdavačima znanstvene literature veliki
izazov kao što je to izazov i dosadašnjoj klasičnoj procjeni i recenziji
radova.
ACM je prvo znanstveno i obrazovno društvo u području računarstva.
Utemeljeno je 1947. godine i razraslo se u društvo od devedesetak
tisuća članova, s 39 interesnih grupa koje održavaju 45 godišnjih
konferencija.
U klasičnom znanstvenom objavljivanju znanstvenih radova od predaje
rukopisa do objavljivanja trebalo je u prosjeku 12 do 36 mjeseci.
Tu su se ujedno rješila i autorska prava. Polovica tih mjeseci proteklo
je u rigoroznim recenzijama koje su kolege iz istog područja dobrovoljno
obavljale. Iza objavljivanja sljedilo je dugotrajno katalogiziranje
radova po knjižnicama. Slamanju klasičnog pristupa pridonijelo je
i to što su eksperti pisali za eksperte, a ti eksperti su bili tek
20% zainteresiranih čitača. Ostalih 80% bili su iz drugih struka ili
operativa koje je zanimao rezultat, a odbijao nerazumljivi stručni
metajezik pa je dolazilo do raskidanja pretplate i čak članstva.
Autori su postali nezadovoljni predugim čekanjem objavljivanja a čitatelji
rezultatima starim tri godine.
Mreža je bila otvorena za prihvat materijala, bilo je samo pitanje
što s autorskim pravima.
Bibliotekari su bili pogođeni smanjivanjem novčanih sredstava i porastom
broja pretplata novih časopisa. Raspodjelom pretplata na više knjižnica,
nisu sačuvani svi brojevi časopisa. Pretpostavljalo se da to čine
profesionalna društva i obrnuto. Mnogi su znanstveni radovi sačuvani
samo u citatima a mnogi izgubljeni.
Neobuzdani porast broja tiskanih časopisa i njihovih cijena kao i
brojnost časopisa dostupnih preko mreže dovodi do viška informacije
i priklanjanja elektroničkom obliku. Tiskani radovi postaju radovi
manje važni. Odgovornost za arhiviranjem i obradom postupno nestaje
u bibliotekara koji ne mogu stići obraditi ogromne zbirke ili se domoći
dobrog računarskog programa za elektronsko arhiviranje; itd. itd.
Iz svega toga bilo je jasno da će doći do sljedećeg:
- časopisi će se ulijevati u baze dataka i bit će pohranjeni po baznim
kategorijama
- društvo će omogućiti neposredni prihvat radova nekog autora i vrlo
brze osvrte na njegov rad
- individue će prestati plaćati pretplate i radije će se pretplatiti
na pristupe cijelim bazama
- izdavači će slati obavijesti o novom izdanju. Čitaoci će ih lokalno
moći povući i ispisivati
- razvit će se nove vrste usluga pretraživanja, izvadaka i grupiranja
tekstova
- nove vrste medija bit će uključene u tekst (hypertekstovi) slike,
grafike, zvuči, film ....
- sve vrste kontakata između autora, izdavača i recenzenta rješavat
će se mrežno
- nakladnici će surađivati u virtualnim knjižnicama
- pristup bazama podataka bit će pojednostavljen
- autorsko pravo namirit će se jednostavno i automatski
- savjetodavna tijela okrenut će se individuama
- pristup bazama podataka određivat će korisnički status.
l tako malo pomalo iz ovog plana rodila se jedna od najboljih digitalnih
knjižnica na svijetu iz područja teorijskih kompjutorskih znanost
Slijedi niz stranica koje dotiču problem odnosa tiskanog i linijskog
izdavaštva. Tu je dotaknut i problem različitih jezika. Pretpostavlja
se da su mrežni tekstovi na engleskom, no ne postoji niti opće prihvaćeni
ni dogovoreni jezik interneta. Tim više što je razvoj tehnologije
donio mogućnosti tipografije koju svatko može prenjeti iz svog vlastitog
jezika na svom vlastitom pismu. Standardizacija svih slovnih znakova,
svih pisama omogućuje ostalim meta jezicima i formatorima teksta dalje
približavanje jeziku i u smislu automatskog prevođenja i u pobrojanosti
iznimaka. Također među meta jezicima sve više se razvija prenošenje
smisla a ne sadržaja. Veliko komešanje, otvorenost i razvoj matematsko-lingvističkih
struktura može dovesti do novog svakom zainteresiranom prihvatljivog
jezika komuniciranja mimo vlastita.
Velike baze podataka čuvaju odista raznovrstan pristup podacima ma
da one same pojma nemaju što čuvaju. Zahvat u polje tagova strogo
određenih struktura iz baza izvlači "sušta znanja" inteligenciji
koja zna što je smisao. Umješnost prepoznavanja tagova i domišljatost
njihovih kombinacija, za razne potrebe, mijenja se ovisno o smislu
pretraživanja. Smisao postoji sadržaj se mijenja.
Jedan dio linijskog izdavaštva vezan je za književnost koja zadire
duboko u ljudsku prirodu u njegovu slobodu dokolice i slobodnih bavljenja,
u stvaralaštvo do granica iracionalnosti poput ostalih oblika umjetnosti,
l tu je za očekivati da će se klasično izdavaštvo samo obogatiti dodatkom
drugih medijskih izvora i ispreplesti ih po želji ljudi.
Taj prekrasni fluid prikvačivanje ostalih sadržaja na linijsko čitljiv
materijal a da ga se nimalo ne poremeti otvara posebnu privlačnost
u sveobuhvatnost informiranja.
NOVA ZNANJA KOJA TREBA NAUČITI. TISKANA l RASPAĆANA VEĆ SU
ZASTARJELA
http://arl. cni. org/clr/Frontmatter.html Knjižnice i izdavači u sveučilišnom
informatičkom procesu. Prijelaz u elektronsko doba.
http://xxx.lanl.gov/blurb/pg96unesco.html
Unesco-v pogled na elektronsko izdavaštvo iz 1996. godine.
http://www. da vidreillv. com/epublishing/
Jednostavni članci o zagovaranju i poticanju elektronskog izdavaštva
http://www. compinfo-center. com/tpdtp-t.htm
Informacije o terminima digitalne industrije, elektroničkim tekstovima,
časopisima, nabavi opreme i pripreme linijskih knjiga, razmatranja
o Unicodu, interesne grupe itd.
http://www. dpia. org/glossary/o. html http://www.unicode.org/unicode/
onlinedat/online.html
ODE NAŠ HRVATSKI
NEKA ODE AKO JE LATINSKI
META JEZICI l NJIHOVA ČITLJIVOST
VELIKE BAZE PODATAKA
TIM U KOJEM SVATKO ZNA SVE A
STVARNO SAMO NEŠTO
http://www. access, gpo. gov/ifpep/
Mrezno-edukativna stranica nudi linijsko obrazovanje u raznim alatima
za izradu elektronskih tekstova, izradu CD-a
i djelomice DVD-a.
Neki autori budućnost digitalnog izdavaštva iskazuju ovako:
1. ne može se skupljati sve i sva
2. digitalizirano mora biti iznutra dosljedno i međusobno povezano
3. rješena autorska prava
4. rješena ekonomska opravdanost
http://www. epublishingtrust. org/
Poticanje međunarodnih nastojanja da istraživalački radovi u svim
znanstvenim područjima
postanu pristupačni na internetu. Primjeri.
http://www. siliconpublishing. org/
Vrlo detaljan pregled, iscrpne informacije i pregledna organizacija
svega što je potrebno
za izradu vrhunskih publikacija i njihovih međusobnih povezanosti
(baze dataka i si.).
U KOJEM GRMU LEŽI ZEC
IZDAVAŠTVO KOJE RADI ČITANJE DOMA NA SVOM DOBRI STARI PAPIR
http://www.prenhall.com/electronic_publishing/html/main.html
Primjer elektronskog poslovanja. Autor i njegove knjige.
http://www.i-a-l.co.uk/CM_Bibl.htm
Stranica o znanstvenim knjigama u elektronskom formatu.
http://www.
anu. edu. au/web/authors/
Poticanje elektronskog izdavaštva edukacijom i davanjem digitalnog
prostora (server).
http://www.
nlc-bnc. ca/9/13/index-e.html
Kanadska iskustva sustavnog elektronskog izdavaštva.
http://www.tu-chemnitz.de/elpub02/
Prikaz radova s međunarodne konferencije o elektronskim tekstovima
i izdavaštvu 2002.
http://zdnet.com.com/2100-11-515573.html?leaacv=zdnn
Seabold oglašava novo poglavlje u svojem izdavaštvu: digitalne knjige.
http://www2.xlibris.
com/
Sve što vam treba da izdate i prodate svoju knjigu preko te stranice.
http://www.library.ucsb.edu/istl/96-fall/brown-duda.html
Program elektronskog izdavaštva za znanost i tehnologiju.
http://www.press.
uillinois. edu/epub/main.htm
Elektronska knjižara.
http://industry.java.
sun. com/solutions/products/by_type/1.2359. all- 9-0,00. html
Elektroničko izdavaštvo s Javom. Primjeri.
http://peipa.
essex. ac. uk/vision-online/
Vizije elektroničkog izdavaštva. Kako je počelo.
http://www.
guickscan, org/
Elektroničko video izdavaštvo.
http://www.diglib.org/architectures/pubtools.htm
Nastojanja Nacionalnih i sveučilišnih knjižnica u katalogiziranju
digitalne grade i digitalizaciji tiskane.
http://libarynth.f0.am/cgi-bin/view/Libarynth/ElectronicPublishing
Kao: svi elektronički tekstovi na Internetu.
http://www.
wsu. edu/ElectronicPolicy.htm
Pogled Washingtonskog državnog sveučilišta na elektronske tekstove
s kojima dolaze u doticaj.
http://ukoln.bath.ac.uk/services/elib/papers/supporting/
Elektronske studije o linijskim publikacijama i njihovoj obradi u
akademskim i fakultetskim ustanovama. Problemi zaštite i digitalna
prezentacija zbirki i trezorskih knjižničnih vrijednosti.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Elektronički tekst koji se u svjetskom mrežju rađa kao linijska komunikacija,
kao prijenos razumljivih sadržaja, kao jedina informacija o nekoj
temi, tekst je bilo kratki, bilo dugi izrečen u meta jeziku ili u
nekom govornom jeziku služeći se simbolima ili prihvaćenim slovnim,
zvukovnim ili slikovnim znacima.
Da bi se nešto suvišno izreklo sugovorniku na nekom drugom jeziku
potrebno je da oboje poznaju gramatiku jezika i značenje riječi, tim
više što je prepoznavanje smisla tananije ili stručnije. Struktura
većine starijih govornih jezika više manje sadrže u sebi pogodne relacijske
odnose između riječi (gramatika), kojim se mogu izreći, hajmo smiono
reći svi smislovi svijeta. Strukture starih jezika (sanskrt npr.)
skoro su savršene. Tim strukturama stoljećima iste riječi izražavaju
drugačije odnose, razvijajući nove riječi gdje je to potrebno, neposredno
bilježeći unutarnje i vanjsko, od banalnih stvari do visoko misaonih
bez problema do današnjih dana. Tako nekako bi se moga povući paralela
s razvojem linijskih publikacija danas. Njezina gramatika ne bi trebala
biti ograničena sadržajem. Elektronska potka u koju se smješta neka
informacija morala bi moći primiti svaki sadržaj tj. sve meta jezike
i sve govorne jezike a da se ne poremeti odnos između strogo razgranate
kodne strukture i: riječi, slika, zvukova itd. koje mi točno razumijemo
same ili u svim međusobnim vezama.
To znači da linijska publikacija nije samo tekst već može biti: slika,
pokret, preobražaj, proces, predstava, sve dakle što može biti shvaćeno
kao smisao. Moramo točno znati što je smisao nekog smisla što se da
naučiti i moramo izvrsno poznavati neki razvijeni stari ili govorni
jezik jer to će vrlo vjerojatno biti potka sveobuhvatne elektronske
publikacije koja će iskorištavati svu novu tehnologiju svjetskog mrežja
(počevši od XML-a na dalje).
Slijedi mali radni primjer izrazito linijske publikacije, dakle publikacije
koju je nemoguće tiskati kao takvu. Njezin glavi autor je gospodin
Hrvoje Brozović. Publikacija služi za mnogostruka pretraživanja autora
i naslova kao i za potencijalnu vezu s bilo kojim bazama podataka
u svijetu, ali sa strogo strukturiranim filterom za pretraživanje.
Prilozi:
Radni primjer izrazito linijske publikacije jedino je dostupan
u elektronskom linijskom obliku.
Pogledati na CD-u.
http://www. press, umich. edu/iep/08-01/arms. htmL